Zašto su u BiH lijekovi mnogo skuplji nego u zemljama u okruženju?

Zašto su u BiH lijekovi mnogo skuplji nego u zemljama u okruženju?

Stanje na tržištu, kupovna moć, nebriga ili neuređen sistem. Možda bi se kroz ove elemente najlakše mogla objasniti sve češća pojava da mnogi građani Bosne i Hercegovine lijekove i medicinska sredstva nabavljaju iz drugih država, gdje posebno prednjače države iz našeg regiona.

Nikola Kovačević iz Banjaluke za 15-ak dana napuniće 19 godina. Boluje od rijetke genetski bolesti- Wolfov sindrom. U njegovoj dijagnozi ima još devet drugih bolesti i dijagnoza.

U institutu za majku i dijete u Beogradu, gdje se liječio neko vrijeme, porodici je rečeno da je to drugi ili treći slučaj u njihovoj praksi otkako Institut postoji.

Nisu mu dali previše nade, a ni vremena za život. Rečeno je da će živjeti maksimalno tri i po godine, međutim, on se i dalje lavovski bori, ali njegovo liječenje iziskuje mnogo truda, a na kraju i novca.

Uz sve nedaće s kojima se bori, stvorio se i novi problem- teško je pronaći određene lijekove, koji su mu potrebni.

„Dešavalo se za ovaj lijek da je bio samo problem kad se povlači iz prodaje, kad mu ističe lijek. Onda se za mjesec ili dva pojavi, pa smo se tako prebacivali. Međutim, u zadnjih godinu ili godinu i po dana, nema ga naći nigdje. Slučajno se desi da moraš lutati od apoteke do apoteke, pa da bi negdje našao jednu kutijicu ili eventualno dvije. Ja sam se onda morala snalaziti iz Srbije ili iz Budve. Od tetke kćerka je bila, pa sam tako preko nje dobijala to. U zadnje vrijeme ovdje nema. Koga god pitate, nema u nabavi“, kaže Gospa Kovačević, Nikolina majka.

Za probleme s kojima su se suočili Nikola i njegova porodica, čuli su i u mnogim humanitarnim udruženjima. Putem društvenih mreža upućeni su apeli, s ciljem da se pronađe lijek „Alpha D3“. Na sreću, za veoma kratko vrijeme javili su se ljudi dobre volje.

„Vidjeli smo da u stvari nemaju lijek koji je njemu jako važan. Naravno, Mozaik prijateljstva ne radi ništa bez našeg naroda. Objavili smo to i već u toku narednog dana se javila osoba koja je kupila taj lijek. Ja u stvari nisam ni znao da je jako teško naći taj lijek, ali jedna gospođa koja želi da ostane anonimna, ona je to nekim svojim vezama našla i potpomogla da dječak ima lijek“, napominje Miroslav Subašić, koji je organizovao akciju za pronalazak lijeka.

Kao inicijatori za pokretanje akcija da se pomogne ovoj porodici, drage volje smo preuzeli i ulogu da odnesemo lijek, koji smo predali Nikolinim roditeljima.

Za njegovo liječenje koristi se mnogo lijekova. Najveći dio ih je u slobodnoj prodaji, a prema riječima roditelja, koji su, nezaposleni, svakog mjeseca samo za ovu stavku potrebno je izdvojiti i do 400 maraka.

„Ovaj lijek- ne znam kolika mu je cijena je u Srbiji. Ti koji su mi donosili nikada mi nisu htjeli reći ni cijenu, niti su htjeli naplatiti. Fiziološka otopina što sam je i ja nekada ovdje plaćala 1,90 KM, ona je sad 5,60 KM, dok kažu da je u Srbiji i sada 1.90 KM.“, dodaje Gospa Kovačević.

Na žalost, ovo nije usamljen primjer u kojem se građani Bosne i Hercegovine na sve moguće načine dovijaju da dođu do lijeka.

Računica je jasna, mnogi lijekovi ovdje višestruko su skuplji od država regiona.

„Nabavljam sebi lijekove iz Srbije, s obzirom da su mnogo jeftiniji u Srbiji nego ovdje. Za jednu kupljenu kutiju lijeka ovdje, u Srbiji mogu da kupim tri kutije. Plavix- jedna kutija u Srbiji košta 8,75 KM, a ovdje košta 24 KM. To je lijek za cirkulaciju, za protok krvnih sudova za mozak“, kaže penzioner iz Banjaluke Žarko Grgić.

Postoji mnogo faktora koji utiču na nabavku lijekova i njihovu krajnju cijenu, koju plaćaji korisnici.

Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva kažu da oni predstavljaju prvu, ali ne i posljednju liniju u sistemu određivanja cijena lijekova u BiH. U drugoj liniji su fondovi zdravstvenih osiguranja koji na osnovu svojih principa poslovanja mogu ugovarati i priznavati i niže cijene od onih koji se odrede po modelu, odnosno postojećem Pravilniku koji je odredila Agencija.

“Iako je Pravilnik implementiran i dokazane su uštede, veliki broj lijekova je u Srbiji jeftiniji: Razlozi su sljedeći:
1) Niže stopa PDV-a
2) Niže maloprodajne marže
3) Srbija daleko veće tržište što omogućava niže cijene lijekova”, navode iz Agencije za lijekove.

Cijena se formira tako, kad uzmemo proizvođačku cijenu, na nju se dodaje veleprodajna marža koja je osam posto, a potom maloprodajna marža koja može biti maksimalno do 20 %. I obično svi iskoriste taj maksimum, govori i bivši mnistar zdravlja Republike Srpske, doktor Slobodan Stanić.

“Međutim potrebno je bilo da se pri Agenciji za lijekove uradi Pravilnik o maksimalnim veleprodajnim cijenama i Svjetska banka je tu predlagala koeficijent od 0,8 što bi dovelo da značajnog sniženja te cijene. Gdje se tu stalo, zašto to nikada nije taj koeficijent usvojen, to je pitanje za nadležne iz te oblasti”, dodaje Stanić.

Napominje da je i ovo tržište malo i rascjepkano, tako da svako nabavlja za sebe, gdje nema količine na koju bi se dodali rabati i popusti. Mnoge države imaju potpisane sporazume u kojima su definisali da za lijekove nema dvostrukog oporezivanja.

U takvoj situaciji, ponovo najviše građani ispaštaju. Kao i u primjeru malog Nikole, često se desi i da mnogi lijekovi nisu dostupni na našem tržištu, a nisu strane pojave da mnogi od lijekova koji su presudni za život pacijenta, nisu ni registrovani na području BiH.

“U situacijama kada nemamo registrovane lijekove, a neophodni su za određenog pacijenta ili grupu pacijenata, uvozi se lijek koji nije registrovan u BiH, a odobrenje za uvoz takvih lijekova daju entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja, odnosno Odjel za zdravstvo Vlade Brčko Distrikta.”

Zahtjev za uvoz neregistrovanog lijeka entitetskim ministarstvima nadležnim za poslove zdravlja, odnosno Odjelu za zdravstvo Vlade Brčko Distrikta podnose licencirani veleprometnici”, rečeno nam je u Agenciji za lijekove.

Iako je nabavka lijekova proces koji bi trebao zbog svoje osjetljivosti da bude kontrolisan, da bi se smanjile mnoge manipulacije i nepravilnosti, građani sve češće posežu i sa novim metodom, koji im pružaju savremene tehnologije.

Tako pojedine lijekove možete naručiti i putem online oglasnika, društvenih mreža ili čak web stranica mnogih kompanija.

„To je problem sa kojim se susreću sve države, a tako i mi, gdje vi zapravo imate situaciju da nepoznata lica na nekim oglasnim stranicama il isdruštvenim mrežama nude prodaju različitih lijekova i medicinskih sredstava. Ono što moramo naglasiti je da je prema zakonima u Republici Srpskoj, maloprodaja lijekova dozvoljena isključivo i samo u apotekama, posebno lijekova koji se prodaju isključivo na ljekarski recept“ izjavila je Dušanka Nikolić iz Republičke uprave za inspekcijske poslove.

Kako kaže, građani se na ovaj način izlažu velikom riziku jer nemaju informacije ko je lice ko pradaje lijekove. Isto tako, ne dobijaju informacije o sastavu proizvoda ili na koji način je transportovan, što utiče i na ispravnost samog proizvoda.
Ipak, kada je život u pitanju, mnogi su spremni da preuzmu i druge rizike, kao što je i prenos lijeka preko granice. Pri tome zaborave na pitanje da li ćemo da budemo humani ili puki formalisti.